Belović-Bernadzikowska [~ bernaʒikɔ'fska], Jelica, hrvatska etnografkinja i književnica (Osijek, 25. I. 1870 – Novi Sad, 30. VI. 1946). Nakon studija na višim pedagoškim školama u Beču i Parizu (1889–91) djelovala je kao stručna učiteljica i ravnateljica škola u Hrvatskoj, Bosni i Vojvodini. Skupljala je i istraživala pučke vezove, uredila i katalogom popratila etnografske zbirke u Umjetničko-obrtnom i Trgovačko-obrtnom muzeju u Zagrebu (1907–08). Priredila je izložbe vezova i nošnji u nekoliko europskih gradova. Glavna djela: Građa za tehnološki rječnik ženskog ručnog rada (1898–1906), O preporodu hrvatske veziljačke industrije (1904), Običaji Južnih Slavena (Die Sitten der Südslaven, 1927) i dr. Objavila niz književnih radova za djecu i mladež te pedagoških rasprava.